Kosače
Značajnu ulogu u istoriji srednjovijekovne Bosne u 14. i 15. vijeku imala je porodica Kosače.
Postojbina Kosače je negdje između Foče i Goražda, gdje i danas postoji selo Kosače. Sa širenjem srednjovjekovne države u doba Tvrtka I širio se i posjed Kosača. Kosače su stekle Polimlje, Dračevicu, dijelove stare Travunije, dio Konavla, istočni Hum do rijeke Neretve, a kasnije i zapadni Hum.
Po spisima iz Dubrovačkog arhiva prvi put se spominju 1379. godine, rodonačelnik Kosača je izvijesni Vuk koji je imao dva sina, Hranu i Vlatka.
Vlatko Vuković, poznati Tvrtkov vojvoda i vojskovođa, nije imao muških nasljednika pa je nasljedstvo prešlo na sina Hrane Vukovića, Sandalja Hranića.
Sandalj Hranić (1370-1435.godine) je vladao širokim teritorijama od sliva Neretve do sliva gornje Drine, Polimljem sa Prijepoljem, Brezom, Pljevljima, Dabra, Popova, Ljubinja, Bileće do Kotora i Novog u župi Dračevica. Jedno vrijeme bio je gospodar polovine župe Konavle koju je dijelio sa Pavlom Radinovićem. Rezidencije Sandalja Hranića su bili sledeći gradovi: Blagaj, Samobor, Kozman, Novi, Kukanj i Ključ.
Herceg Stjepan Kosača - veliki vojvoda Rusaga bosanskog od 1448. godine, herceg vojvodstva Svetog Save, bio je najistaknutiji vladar među Kosačama. Njegova teritorija se prostirala od Lima i Drine preko Neretve do Dalmacije kod Imotskog. Naslijedio je Sandalja 1435. godine i odmah je morao da vodi borbe za očuvanje posjeda Kosača. U sukobu sa Pavlovićima uspio je da zauzme njegove južne posjede do Trebinja 1438. godine. Od 1440. do 1443. godine proširio je teritorije na Omiš, Završje, Gornju Zetu, Bar, Trebinje i Klobuk.
Po njegovom posjedu danas nosi ime Hercegovina-Hercegova zemlja.
