Pavlovići
Vlastela Pavlović ima svoju prepoznatljivu liniju razvoja na kraju XIV vijeka i u XV vijeku.
Posjedi su im bili smješteni u istočnim dijelovima Bosne u Prači, Višegradu, Dobrunu i dalje ka jugu na području Trebinja, Klobuka, Vrma.
Držali su polovinu Konavla, kao i dio carine na trgu Drijeva. U svojim rukama su držali važne komunikacije kao i važne rersurse, što je omogućilo naglo bogaćenje ovog roda. Osim ekonomske moći, porodica Pavlović je uživala i veliku političku moć.
Najstariji poznati član porodice Pavlović je bio izvjesni Radan Jablanić. Mnogo je poznatiji njegov sin Pavle Radenović, jedan od najvećih velikaša srednjovijekovne Bosne, koji je vladao područjima oko Krivaje i Prače. Kao dječak je boravio na dvoru kralja Tvrtka, a nakon njegove smrti postao je jedan od najvećih velikaša.
Nakon što su braća Sankovići 1391 god. prodali Konavle Dubrovčanima, bez znanja kralja Dabiše, Vlatko Vuković i knez Pavle Radenović napali su Sankoviće. Na ovaj način proširen je posjed Pavlovića, zauzimajući dio Konavla.
1397. godine postao je građanin Dubrovnika, što je dokaz dobrih odnosa sa Dubrovnikom.
1415. godine je umro od posledica ranjavanja, nakon što su ga napali zavjerenici iz porodice Zlatonosovića.
Naslijedio ga je sin Petar, koji je 1420. godine poginuo u borbi sa Osmanlijama.
Nakon Petrove pogibije na čelo ove porodice dolazi Radoslav Pavlović, oženjen Teodorom, kćerkom Sandalja Hranića i sestrom herceg Stefana Kosače. U pojedinim istorijskim izvorima vrlo često se koristi pojam „razmetljivi Radoslav“, jer je period njegove vladavine bio izuzetno buran.
