Pribinići
Pribinići su vlastelinska porodica koja je vladala u srednjovjekovnoj župi Lepenica. Župa Lepenica se nalazila u srednjoj Bosni i obuhvatala je današnje gradove Kiseljak, Fojnicu i Kreševo. Župa Lepenica se pominje prvi put 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV uz ostale župe koje su egzistirale na tom području .
Vlast Pribinića u župi Lepenica je bila nasljednog karaktera i u poveljama bosanskih vladara, ova porodica se pominje od sredine XIX vijeka. Zahvaljujući poveljama bosanskih vladara, moguće je pratiti i geneologiju ove porodice. Po podacima iz srednjovijekovnih povelja poznato je sedam članova ove porodice. Analizirajući sadržaj povelja jasno se može zaključiti da su članovi ove porodice zauzimali visoke pozicije u srednjovjekovnoj Bosni. Vjerovatno su bili članovi Rusaga bosanskog i jako bliski saradnici bosanskih vladara. Njihova imena se pominju u vladarskim poveljama sledećih bosanskih vladara: Tvrtka I, Dabiše, Ostoje i Tvrtka II. Najznačajniji spomenik koji je ostao iza ove porodice je stećak na nekropoli u Zabrđu koji je posvećen Radoju Pribiniću. Spomenik je podigao njegov sin, knez Radič Pribinić. Grb se sastoji od osmokrake rozete. U krugu rozete je prikazana slika vuka (gornji dio tijela i glava, isklesan donji red zuba...). Stećak je najvjerovatnije postavljen između 1408. i 1417. godine. Sačuvan je i natpis pisan ćirilicom:
"SJE ZALMENIJE KNEZA RADOJA, VELIKOG KNEZA BOSANSKOG, A POSTAVIJEGA SIN NJEGOV KNEZ RADIČ Z BOŽJOM POMOČU I SVOJIH VJERNIH A S INOM NIJEDNOM POMOČU NEGO SAM ON!"
Rodoslov članova ove porodice može se pratiti od Brajka Pribinića, kneza iz prve generacije Pribinića, koji se pominje u šest povelja u periodu između 1353. i 1392. godine. Brajko Pribinić se pominje kao svjedok i u povelji Tvrtka I Kotromanića iz 1366. godine, kada on poklanja grad Soko u Plivi, Vukcu Hrvatiniću nakon veličanstvene pobjede nad ugarskim kraljem Lajošom.
Od ostalih članova porodice Pribinić pominju se:
1. Knez Vukota Pribinić, koji se pominje u tri povelje između 1367. i 1395. godine, zatim i njegov unuk Vukac Vukotić koji se javlja u poveljama 1419. i 1426. godine.
2. Župan Radosav Pribinić, koji se pominje u dvije povelje 1378. i 1392. godine. 1378. godine pominje se u povelji kralja Tvrtka I Kotromanića napisanoj u Žrnovici, a izdatoj dubrovačkim trgovcima. Njegovo pominjanje se javlja i u povelji kralja Dabiše (na osmom mjestu prilikom nabrajanja istaknutih ličnosti toga vremena) iz 1392. godine, gdje je zabilježen kao knez Radosav Pribinić.
3. Radoje Radosalić, sin Radosava, javlja se u 6 povelja od 1392. do 1408. godine. Njemu je (opisano u gornjem dijelu teksta) nadgrobni spomenik podigao sin Radič.
4. Radič Radojević, sin Radoja potpisnik na poveljama 1417. i 1420. godine, a još se pominje i njegov sin Dragić Radičević, koji se pominje u povelji kralja Tvrtka II iz 1426 godine.
Pribinići su vjerovatno bili nosioci naslijedne županske i kneževske vlasti. O njihovoj istaknutoj ulozi u periodu samostalne srednjovjekovne Bosne svakako govori i podatak da je prsten pečetnjak sa grbom Pribinića pronađen u krunidbenoj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milima kod Visokog. Prema Pavau Anđeliću, vlastelinskom rodu Pribinića pripadaju i Mirkovići.
