Sankovići
Porodica Sanković vladala je posjedima u dolini gornje Neretve u rejonu Konjica i Glavatičeva gdje im se i nalazio dvor u Zaboranima.
U doba Stefana II Kotramanića ova porodica je proširila posjede ka jugu, obuhvatajući područje Nevesinja, Popovog polja, Zagorja, Dabra, te župu Konavle.
Prvi poznati predstavnik ove porodice je bio Dražen Bogopanec, koji se 1306. godine spominje kao knez Nevesinja. Rodonačelnikom ove porodice smatra se Milten Draživojević, koji se prvi put spominje u povelji Stefana II Kotromanića 1332. godine kao svjedok.
1335. godine ponovo se spominju on i sin mu Sanko, kao vjerni ljudi bosanskog bana.
Samko Miltenović je najpoznatiji član ove porodice koji je imao veliki politički značaj u doba Tvrtka Kotromanića. Sanko je bio jako prevrtljiva ličnost. Postoje podaci da je učestovao u pobuni protiv Tvrtka na strani Tvrtkovog brata Vuka 1366. godine, a Sankova prevrtljivost došla je do izražaja kada je napustio bosanskog bana i stao na stranu srpskog župana Nikole Altomanovića (1367. godine).
U dubrovačkim spisima nalazimo pokušaje da se izmire Sanko i Tvrtko, gdje su oni slali izaslanike u namjeri da dođe do pomirenja (1369. godine). Na osnovu kasnijih izvora zaključuje se da je napustio Altomanovića (1372. godine). Kada je Altomanović napao Dubrovnik, Sanko se stavio na čelo bosanske vojske koja je branila grad. Informacije kažu da je u toj bici i poginuo.
